Moj internet dnevnik
Stara Baba
Oglasi
Anketa
Reklama
Blog
nedjelja, travanj 8, 2012
starababa @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, listopad 8, 2011
POTRESNA ISPOVIJEST

Marina ide u 6. razred, ne nosi Diesel i nema iPhone... zato je svaki dan cijeli razred zlostavlja

 Dvanaestogodišnja djevojčica zatražila je pomoć razrednice i psihologa koji, iako joj žele pomoći, zapravo ne uspijevaju

‘Mama ti je kurva, a tata alkoholičar.’ Tu rečenicu i hrpu drugih uvreda čujem gotovo svaki dan čim sjednem u školsku klupu. Ne mogu više. Svi me maltretiraju. Cijeli razred. Kad su završili školski praznici i kad sam se sjetila da ponovo moram u školu, doslovno mi je pozlilo. Mučno mi je i svako jutro povraćam... Ne znam što ću. Strah me što ću sve čuti dok prolazim pokraj svojih kolega. Sva ta vrijeđanja postala su mi nepodnošljiva. Sama sjedim u klupi ‘jer sam siromašna’. Vjerojatno ću ipak morati promijeniti školu jer se uopće ne mogu koncentrirati na učenje - kaže 12-godišnja Marina, čiji glas drhti dok nam govori o izolaciji i psihičkom maltretiranju kojem je svakodnevno izložena od svih 28 kolega i kolegica u 6. razredu jedne zagrebačke osnovne škole. "Jutarnji"

Čovjek na ovo nemože ostati ravnodušan! Kamo ide ovo društvo s ovakvim podmlatkom??? Ravno u pakao!!!! Kako škola ne može pomoći? Pa to je smiješno! Govore o Pravima djece i od toga prave spektakle. Zapošljavajiu silne pedagoze i psiholoze, neke i s upitnim kvalifikacijama. Za čega oni služe???? Ni za čega ništa ne služi, jer protiv lopova ništa ne pomaže! Zašto je ovo dijete siromašno? Zato što su roditelji ovih lopova pokrali društvo, radnika pogazili i sad mu se izruguju. Zar za ovu djevojčicu ne važe ni ljudska ni prava djece????

Dosta mi je dvostrukih mjerila u ovom društvu! Štite se samo kriminalci, a pošten svijet je ugrožen. Očito smo prepisali politiku Divljeg zapada, no ,tamo je bilo mnogo, mnogo poštenije. Mi smo uzeli samo onaj lošiji dio.

starababa @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
subota, lipanj 4, 2011

11.03 Papinu ruku poljubili su: premijerka Jadranka Kosor, Luka Bebić, Vladimir Šeks, Željka Antunović, Gordan Jandroković, Darko Milinović, Božidar Pankretić, Joško Klisović(predstojnik Ureda predsjednika), Milan Bandić, Stjepan Kožić, Dražen Barišić te biskupi HBK.

Zna li papa u kakvu zemlju dolazi (ekonomska kriza, kriza morala, pad nataliteta, nezaposlenost i korupcija, pa na kraju već i glad!), i zašto je ova nekad lijepa i stabilna zemlja takva, iz godine, u godinu pada sve niže i niže?

Mene bi bilo sramota pozvati papu, skupo plačati njegov  boravak, darivati ga skupim darovima....

starababa @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 83 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 26, 2011
Deset učenika V. gimnazije plasiralo se za finale Međunarodnog informatičkog natjecanja

ZAGREB - Deset talentiranih učenika V. gimnazije iz Zagreba uspjeli su se plasirati na Međunarodno informatičko natjecanje koje će se održati u SAD-u. Nažalost, imaju jedan veliki problem. Nedostaje im 50 tisuća kuna za odlazak na finalno natjecanje.

Došao je i taj dan, učenici V. gimnazije otišli su na informatičko natjecanje u Ameriku!   (Sva sreća, nekako su pronašli sponzore!)

No, nisu oni jedini! Studenti na našim fakultetima, sami si moraju plaćati put, i smještaj pa i hranu, naravno, na znanstvene skupove na kojima predstavljaju svoje prestižne  projekte u koje su uložili znanje i trud. Često su visoke kotizacije, " koje će  fakultet MOŽDA  platiti", a za ostale troškove, bez pogovora, moraju platiti sami. Pa, neki imaju pamet, i volju, i žele se dobro potruditi, ali ovo društvo to ni malo ne cijeni! Ali  se zato   mora plačati nogomet, bacanje koplja, diska, batine, kamena...pozivati papu svake druge godine, makar nekim djelatnicima ne isplaćivali plaće.

Iako je ova zemlja siromašna, dekintirana, novca još i te kako ima, samo u krivim rukama!

starababa @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 4, 2011
Ovo sam posudila s "anarchy4all.bloger.hr". Ovo je jako, jako, trendy u naše vrijeme  na ovim prostorima. Baš sam o tome danas razgovarala s jednom gospođom. Naš zaključak je bio da su mnogi danas u nekom transu, zar ne misle da postoji Bog, jer mnogo se zala i nepravde čini mnogim ljudima.

Zapamtite, što god radite drugima, radite i sebi.

Znate kako kažu:

"Sve se vraća, sve se plaća".

A u slučaju naših (ne)djela, i višestruko.

Zbog toga pazite ako nekome učinite nešto nažao, to će vam se vratiti kao šaka u lice.

I zato se nemojte čuditi ako se ubrzo nakon tog nedjela nađete u jakoj depresiji, a glavom vam budu prolazile crne misli. O problemima sa savješću da ne govorim.

starababa @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 1, 2011
 

Svima onima koji     -uzalud traže posao

                                    - koji rade a ne primaju plaću

                                    - koje poslodavci gaze

                                    - i onima koji su uspjeli zadržati ljudsko dostojanstvo u ovoj zemlji!

starababa @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, travanj 23, 2011


starababa @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
subota, ožujak 19, 2011
Vidim sad na Tv, neki  iz Srbije, uopće ne jede, samo gleda u Sunce i tako živi... Dobra reklama za nas u ovoj Dolini suza...... Sad će naše gazde kupiti licencu, kad gospodična Martina potpiše za novi kredit, pa ćemo i mi tako...Pa druge nam nema.

starababa @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 6, 2011

'Vrlo emotivno sam ovo doživio, teško. Puno teže nego što sam doživio sva ratna zbivanja. Ja bih razumio da su me prozivali zbog mog nekog stava, ali da me nazivaju lopovom a ja sam tek sa 60 godina zaradio stan, to je teško', riječi su kojima je Hebrang za Danas.hr prokomentirao prosvjed ispred svog stana.

Kopirano s"neta". Ja sam bez komentara, av i????

starababa @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 2, 2011

Dnevnici naših huligana

Ta divna splitska noć.

Ulica je hladna. Na zidu garavi grafit poručuje, nekom studenom pomirenošću:

"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici"

Pogled mi se zamagljuje.

Mislima mi prolaze slike....moja zadnja plaća u Željezari Split...pa mjesec dana iza...kada plaća nije došla po prvi put. Pa po drugi, i treći...mjeseci kada smo se moj sin i ja u stanu osjećali kao na ulici...sjećam se hladnoće zida u kuhinji niz kojeg sam jednog dana skliznula u čistom očaju i skljokala se na pod. 

"Mama, danas nismo ništa jeli. Gladan sam."

Sram. Osjećala sam sram. Sjećam se kako je došla i večer, a ja se nisam uspjela "snaći", a rekla sam mu da hoću, da ćemo sigurno nešto jesti navečer. Suze su mi odavno prestale pomagati da vriskovi procure iz duše. Samo sam se skljokala. 

Moj sin je tada počeo ubrzano pričati. Uvjeravao me da i nije baš toliko gladan. Da to nije ništa da jedan dan čovjek i ne jede. 
Molio me da ustanem sa poda. Molio me da budem ono što mu u tom trenutku nisam mogla biti - podrška, oslonac, snaga. Molio me da opet postanem...mama. Da brinem o njemu, a ja sam tada jedva uspijevala brinuti o nastavku vlastitog disanja.

Koliko sinova danas, u ovom trenutku, glavinja ulicama ove zemlje? Koliko njih je vidjelo očeve i majke tako slomljene, bespomoćne, ponižene, obezvrijeđene u svojoj ljudskosti i dostojanstvu? 

Željezara, Uzor, Kamensko, Dalmacijavino... Gladni radnici nose u kesicama hranu nekim drugim gladnim radnicima, onima koji duže od njih gladuju...

Naši sinovi vani ispisuju grafite beznađa, a oni ih nazivaju huliganima. 
Naša djeca odrastaju preko noći, preuzimaju ulogu onih koji drže stupove kuće, da se ne uruše do kraja. 

Naši sinovi uvjeravaju nas da i nije tako strašno biti gladan, jer ne mogu podnijeti naš očaj. Naš pad na koljena, naše stropoštavanje na pod.

"Mama bez posla, tata bez plaće, sinovi na ulici". 

Vrišti čađavi grafit na jednom splitskom zidu, u divnoj splitskoj noći.

Naši sinovi idu u nekakve škole gdje im ponavljaju kako su divlji i neodgojeni, raspušteni i nekulturni. 

Naše sinove pendreči policija i urla "Huligani, huligani".

A mi se na jezovitim ulicama naših stanova leđima upiremo u zidove da se ne bi srušili.

Naši sinovi slušaju svakodnevno "kako su prije djeca bila bolja".

Naši sinovi nikada neće znati kako je to kad je zemlja dobra prema svojim sinovima.

Oni nikada neće ispisivati svijetle trenutke svoga odrastanja u dnevnicima svojih života. Oni umjesto toga ispisuju vrišteće grafite.

A njihova zemlja im, kako i treba, otvara policijske dosjee. 

Nikad i nigdje neće ostati zabilježeno da su ovi sinovi, prije nego što su postali huligani, sasvim nehuliganski uvjeravali svoje majke kako i nije tako strašno u životu ponekad ne pojesti ništa cijeli dan.


Net. hr


starababa @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 1, 2011
Živimo u "demokratskoj" državi, srljamo u Europu, turamo se među zemlje znanja, nauke....

Pa tako na raznim seminarima trtljaju o potrebi dobre komunikacije, o stresu, sagorijevanju i njihovoj prevenciji, liječenju...

Ja sam malo čula kako je to na terenu: priča mi jedna gospođa kako je njihova direktorica u javnoj ustanovi strogo zabranila komuniciranje među djelatnicima. Onda su svi išli na seminar o stresu, gdje je jedan od vidova prevencije razgovor s prijateljem, itd, i odmah ujutro ih sazove i opet im zabrani svaku međusobnu komunikaciju, samo ono najslužbenije, a da jedni drugima u prostoriju smiju ulaziti samo ako je život u pitanju...

Dok je u istom điru jenu kolegicu izgrdila što je nekomunikativan.

Jednu je gospođu zvala na raport što komunicira sa svojom radnom kolegicom s kojom već dugo radi, drugi put joj napomene da ne smije komunicirati s drugom kolegicom, a tako i ostalima...

Drugi mi gospodin priča kako u jednoj, ovaj put privatnoj, velikoj firmi, direktor, koji ni blizu nije vlasnik, saziva ljude malo, malo na raport, i drobi im koješta. Jednom je našao mali papirić na podu pa je digao galamu, reće njemu jedan radnik kako ga je vidio da je bacio opušak na njegov auto, a on će bahato: "Jesam, pa šta!"

I onda se čudimo što su psihijatrijske čekaonice dupkom pune! Jedni su na burzi, a drugi rade pod ovakvim uvjetima! Možda će neki reći da direktori nisu nikad omiljeni zbog parvednog gnjeva, ali to definitivno nije istina!

I ja sam radila, i vidjela vrlo pristojnih, pravednih i pristupačnih ljudi, a direktora! Ako neko misli da ovi ljudi lažu, nije tako, osobno poznajem spomenute direktore.

starababa @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 20, 2011
Malo sam u nedostarku inspiracije i vremena. No stvarno je sramota što sam toliko zapustila blog. Nije da nema tema, nego su uglavnom morbidne, a ja bih malo htjela u svijetlijem tonu.

No naišla sam na jednu temu kod jednog našeg prijatelja koju bi ipak trebalo izvući.

Piše nekoliko postova o nezaposlenosti. Da to je velika nevolja današnjice. Iz rada sve dolaz i- hm, danas više ne, ali kod onog poštenog obićnog, i vajlda staromodnog svijeta,da.

Ako nemamo posao, nemamo izvor prihoda nemamo izvor egzistencije, nemamo dostojanstvo. Rekli su u literaturi da je rad stvorio čovjeka, i bili su u pravu, a nerad, on ruši čovjeka u svakom pogledu.

I sad da ipak guknem ono što sam htjela zaboraviti, jer je tako degutantno.

Bila sam u jednom društvu, "krema", što bi rekli, a ja bi tu kremu nazvala "žitnim kalom", ako netko danas uopće zna što to znači!

Gospođa, na visokoj nozi, priča kako joj je teško u životu, da nekad kad zaviri u novčarku, dođe joj da pukne od jada! Pa onda, zapodjenuše dvije uvažene gospođe pričati kako danas ljudi NEĆE da rade ! ( Dok druga sugovornica na vrlo prljave načine utrpava svog potomka  na izmišljeno radno mjesto!). Pridružuje se treća, koja kaže kako za izvjesne poslove nisu mogli naći radnike. A ja znam da je za taj posao bila bitka tko će raditi. I tako su stale naklapati i blatiti sav pošten svijet kao gadove i neradnike, da posla ima samo nitko neće da radi! Prva sugovornica još doda kako je ona poštena i njen muž, i kako nikada nije imala potrebu sagnuti glavu....što prihvatiše i ostale, napričaše o svom  o poštenju i humanosti MENI, a ja ih poznam skroz naskroz!......

starababa @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
petak, prosinac 31, 2010


Uživa u umjetnosti, kao ex premjer!!!!

Svima SRETNA NOVA GODINA 2011!!!!!!!!!

starababa @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 83 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010


 

SRETAN BOŽIĆ!!!!!

starababa @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 16, 2010

Zdravstveni institut Velike Britanije uputio je upozorenje ukazujući da sve veći broj šefova stvara pretjerani stres svojim podređenima zbog kojeg je došlo do epidemije tjeskobnih poremećaja.

Tjeskobni zaposlenici koji dolaze na posao, ali ne rade ništa korisno također predstvaljaju problem. Ljudi su boje gubitka posla, pa dolaze na posao i kad ga uistinu ne mogu obavljati.   (izvor Zdravlje).

Zar je kod nas bolje???? One informacije s kojima ja raspolažem, govore da je i gore. Mali ljigavci vjerno kopiraju velike, i tu nastaju problemi kojih ne bi trebalo biti, i ovaj naš mali svijet bi normalno funkcionirao, ovako će pola nacije dobiti psihosomatske bolesti ili psihičke!

A tko šefovima  to omogučuje? Pa, zna se!

starababa @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 2, 2010
Počela je nova serija, istog autora kao "Lud, zbunjen, normalan". Poradovala sam se svježem humoru, koji nam je zaista u ovim danima potreban, ali.....meni je serija previše realistična, pa prelazi u crni humor! Nisu  napisali ono  "svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna....", ne znam što vi mislite, lijep pozdrav!!!!

starababa @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, studeni 20, 2010
Gledam danas na TV žalopojke ribara:

Donijeli su zakon da ribari koji love ribu LUBINA  ne smiju loviti u istu mrežu drugu ribu, jer ako im u mrežu uđe druga riba, plaćaju kaznu, isto tako lubin ne smije biti manji od 20 centimetara!

Ribar s Korčule je kupio brod na Šibenskom području, i s tim brodom smije loviti samo na Šibenskom području!

Pa molim vas lijepo, što je ovo???? Lud, zbunjen, nikako normalan!

Podsjeća me na Bajku o ribaru i ribici, kad se ribareva baba toliko uzbahatila, kad je postala papa, nije joj ni to bilo dosta, nego je htjela zapovijedati suncu kad će izlaziti a kad zalaziti. I što se onda babi dogodilo? Nestalo je dvora , a ona se našla u svinjcu gdje je prvobitno i bila!!!!

starababa @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 15, 2010
MLADI Miroslav Tunjić preminuo je od višestrukih ozljeda zadanih mu u brutalnom premlaćivanju, pokazali su nalazi obdukcije tijela na Patologiji Opće bolnice Vukovar, doznaje HRT.

Svi smo zgroženi, i ne prvi puta, koji je ovo takav slučaj po redu? Tako mala državica a toliko zločina!

Nedostaje političke volje i javnog morala. Upravo država je institucija koja ima na raspolaganju mehanizme i sredstva da riješi sve što želi!

Kad je maloljetnička i (punoljetnička) delikvencija u pitanju mlate praznu slamu kojekakvi nadripsiholozi- čast izuzetcima-, i to je sve! Gdje su primjerene kazne? Kad bi netko bio kažmjen za primjer, drugi bi razmislili hoćer li ubijati iz dosade! Da, DOSADA je izvor zločinai nemorala!

Blažene DOBROVOLJNE radne akcije! Nisu bile u cijelosti dobrovoljne, ali višestruko korisne! Mi smo se do guše zadužili za "autobanove" kojima će se voziti švabe i ostale , da prostite nabiguzice! Ako smo već htjeli razvijati turizam (jadnog li turizma!), mogli smo zaposliti mlade da izgrađuju zemlju  na DOBROVOLJNIM  radnim akcijama, a trebali bi im prethoditi razni pedagozi i psiholozi koji su samo imele na bijednom državnom proračunu. Neka mi oproste svi pravi stručnjaci, o dotičnima ovako pišem, jer sam zaista upoznala takvih.

Mi smo u našoj današnjici porušili sve dobro i moralno u ime nekog lažnog morala, napretka i sličnih nebuloza, a razvijamo sve uvezene demagogije i kriminal svih vrsti!

starababa @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
utorak, listopad 26, 2010
Ubojicama Luke Ritza godinu dana zatvora, jedan oslobođen....Polančecu godina dana zatvora za pola milijuna kuna, drugi ispitani pa pušteni, država oštećena, pošten čovjek na koljenima, nema ni za goli život. Andriji Mandiću-GODINU DANA ZATVORA- jer je pokušao doćoi do - ZARAĐENE PLAĆE- da može podmiriti troškove golog života! Da je jedini u takvom- moglo bi se reći - ropskom- odnosu, kod poslodavca, ne bi ni bilo tako značajno....

Ovo nije bilo ni kod neandretalca, ni kod Franje Tahija, ni Franje Josipa, ni kralja Aleksandara, pa ni kod Adolfa Hitlera......

starababa @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 24, 2010
Andrija Mandić iz slavonskoga gradića Otoka u ponedjeljak bi se trebao naći pred vratima remetinečkog zatvora kako bi odslužio jednogodišnju bezuvjetnu kaznu zatvora zbog – krađe laptopa

 Taj je 29-godišnji mladić prije dvije godine putem oglasa pronašao posao u jednom soboslikarskom obrtu na području Zagreba, a kad je nakon dva mjeseca zatražio svoje dvije plaće, rečeno mu je da bude 'sretan što uopće radi'. Gnjevni je Otočanin odlučio naplatiti svoje dvije plaće otuđenjem gazdinog prijenosnog računala, no već idućeg jutra se pokajao. Otišao je u policiju, prijavio što je učinio i vratio laptop. Gazda ga je tužio, a u ekspresnom suđenju na jednom od zagrebačkih sudova dobio je šest mjeseci zatvora. Kad se žalio na presudu, dobio je dvostruko više, pa bi se 25. listopada trebao javiti na odsluženje kazne.

 Andrija Mandić otvorio je u Erste banci i poseban broj žiro-računa 3205271718 putem kojeg moli sve humane ljude da mu uplate određena sredstva kako bi, eventualno, mogao platiti odvjetnike, ali i i majci pružiti minimum sredstava za život ukoliko 'završi s druge strane remetinečke brave'.

(T-portal).

starababa @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare